Matica je mehanička naprava koja služi pričvrščivanju ili podešavanju. Ona izgleda kao komad nekog tvrđeg materijala s provrtom i navojem. Skoro uvijek se upotrebljavaju u paru s vijkom, čiji navoji su sukladni navoju matice. Sila trenja navoja drži maticu i vijak zajedno, dopuštajući istezanja vijka uslijed sile.
Matice su najčešće šesterokutnog oblika. Visina je matice za normalni metrički navoj m ≈ 0,8∙d (d je nazivni promjer matice). Visina slabo opterećenih matica može biti i manja (polovica od toga).
Vrste matica i materijali za izradu
S lijeva na desno: krilasta matica, šesterostrana matica, matica za zavarivanje.
S lijeva na desno: matica s čeonim urezom, četverostrana matica, T-matica, šesterostrana zatvorena matica, najlonska matica i krunasta matica.
Matice za privarivanje
Postoji mnoštvo različitih materijala za izradu matica, kao i mnoštvo raznih oblika matica. Osnovni oblik matice je šesterokut, oblik koji je našao vrlo široku primjenu u praksi. Ovaj oblik je dobar jer omogućuje dobar prilaz alatima na mjestima ograničena prostora, mogućnost podjele zakretanja na kut od 30°, a posebno dobra osobina je da je manje osjetljiv na trošenje i habanje, te se teže pretvori u krug, što onemogućava daljnju upotrebu.
Duljina matice je ovisna o promjeru njenog provrta i o vrsti materijala od kojeg se matica izrađuje. Općenito, vrijedi pravilo da opterećenje koje imaju navoji matice u zahvatu s vijkom moraju biti veći od potrebnog opterećenja za pucanje vijka. Za uobičajene matice se uzima da je njihova duljina jednaka 0,8 d, što omogučuje oko četiri kruga navoja unutar matice.
Potreba upotrebe matice na raznim mjestima i za razne namjene uzrokovala je pojavu mnoštva raznih izvedbi matica. Na slikama desno samo je jedan mali dio oblika i vrsta matica.
Materijali za izradu matica također ovise o njihovoj namjeni. Većina se radi od raznih vrsta čelika, a mogu se naći i mjedene, aluminijske, plastične, bakelitne i druge.
Njihova veličina je definirana dimenzijom vijka, a može biti vrlo mala (urarski vijci i matice), a i vrlo velika (na velikim uređajima i osovinama).
Najčešće vrste matica su:
Šesterostrana matica,
Šesterostrana zatvorena matica,
Četverostrana matica,
Matica s čeonim urezom,
Matica s rupama po obodu,
Nareckana matica,
Krilasta matica (za ručno pritezanje),
Krunasta matica,
Matica za privarivanje,
T-matica,
Navojni umetak,
Uloženi tuljak,
Sigurnosna matica.
Matice za privarivanje
Matice za privarivanje imaju s čeone strane 4, odnosno 3 bradavice, kojima se privaruju na limove. S njima se i na tankim limovima postiže ista opteretivost kao i s normalnim maticama. Njihova je upotreba vrlo racionalna, budući da znatno olakšavaju montažne radove, osobito na teško pristupačnim mjestima.
Uloženi tuljak
Treba još spomenuti uložene tuljke, s vanjskim i unutarnjim navojem, koji su na kraju zarezani ili bušeni. Pri uvijanju u glatko izbušene rupe, oštri bridovi na zarezima ili provrtima tuljka urežu se i usidre u stijenu izbušene rupe. Pričvrsni vijci uvijaju se onda u unutarnji navoj tuljka, isto kao i u normalne uvrte s navojem u dijelovima. S takvim uložnim tuljcima izvanredno se vijcima spajaju, čvrsto i trajno, dijelovi od lakih metala, sivog lijeva, umjetnih masa, drva ili vlaknasta materijala. Jednostavnost upotrebe skraćuje vrijeme obrade, često štedi skupe alate i smanjuje otpad.
